hedvigini dnevnici
nedjelja, 03.09.2006.
GOSPOĐICA MORTENS
Ne mogu vjerovati!!! Ovo nije moguće!! Moja profesorica obrane je zapravo-vila!!!!
No najbolje je da počnem ispočetka!
Nakon što smo se riješile zadaća za taj vikend, Holly, Anna i ja smo priopčile vijesti o našem zastrašujućem ravnatelju Marisi i Prisilli. Njih dvije su tu vijest prihvatile dosta dobro, iako se može reći da su bile malo uzrujane.
-Morate nekome to reći!!!-uzviknula je Prissy.
-Ne možemo! Zar ti to nije jasno! On je ravnatelj! Što znači naša riječ protiv njegove!-odgovorila joj je Holly. Ona je bila puno smirenija od mene, koja sam još bila sva u panici.
-Ali nešto moramo poduzeti!- rekla je Anna. Ja sam se složila s njom, a Holly isto.
-No to moramo riješiti bez odraslih.-prošaptala sam.
*** *** ***
Toliko smo se zapričale da smo skoro zakasnile na večeru. Za stol smo sijele u zadnji čas, jer kada sam se ja zadnja smijestila, Gaunt je već ustao i tražio tišinu.
-Za početak želio bih da mi poželite dobrodošlicu natrag jednim ljepim pljeskom!-rekao je svojim hladnim glasom. Začuo se tek mlaki pljesak, a atmosfera u dvorani se naglo srušila.
-No, no siguran sam da ste dali sve od sebe, pa neću ovo prihvatiti osobno.-rekao je sarkastično,pa je nastavio.-Za one koji neznaju ja sam Arsenius Gaunt, ravnatelj ove škole, a za one koji znaju ovo bi trebao biti mali podsjetnik.-dok je ovo izgovarao gledao je ravno u nas pet. Kao da je znao, da mi znamo da on zna da mi znamo da je on zao(ako ste skužili što hoću reći).
Većera je prošla u katastrofalnom raspoloženju. Dok smo se vraćale jedan me glas pozvao:
-Hedviga, Hedviga!!
Ja sam se okrenula, a okrenule su se i ostale. Tamo je stajala profesorica Mortens i rukom ni pokazivala da ju slijedim. Cure su krenule za mnom, a profesorica se nije bunila.
Ušla je u svoj kabinet, a mi smo okljevajući jedna po jedna ušle za njom.
-Dobro došle djevojke! Hoćete li nešto popiti?-upitala nas je. Mi smo se zahvalile i odbile.
-No dobro, no meni bi baš pasao jedan čaj od metvice.
Krenula je pripremati čaj, a mi smo samo šutjele i gledale ju. Nakon nekog vremena meni je dojadilo i upitala sam ju:
-Oprostite, ali mi bismo stvarno željele znati razlog zbog kojeg ste nas ovdije doveli.
Ona je samo uzdahnula, okrenula se prema nama i zamislila se. Sada smo je po prvi put mogle pošteno promotriti. Bila je visoka i vitka, tamne kose, očiju i puti. Nije bila zgodna, ali imala je zanimljivo lice. Kada je progovorila, glas joj nije bio vedar kao obično, nego je bio ozbiljan, tih i povjerljiv.
-Ovako. Pokušat ću vam objasniti najbolje što znam. Neće biti lako, no pokušati ću. Ovo što vidite,
nisam ja. To je moje ljudsko obličje. Ja nisam Marie Mortens. Ja sam vila. A moj zadatak je zaštititi vas od zla.
Neko vrijeme smo je s nevjericom gledali a onda je Anna prasnula u smijeh. Mortensica nas je gledala kao da točno zna u čemu je riječ.
-Gledajte! Znam da mi uopće ne vjerujete i da mislite da sam za ludnicu, ali morate mi vjerovati! Rat je započeo, a vi ste se našle u njegovom središtu!! Helena, Hedviga! Sjećate se što vam je Gaunt rekao? "Ja nikada ne zaboravljam, nikada!"! I to je istina!! Zato mi morate vjerovati! Jedino vas ja mogu spasiti.
-U redu, uzmimo da vam vjerujemo, kako će nam to pomoći?-upitala je Holly. Mortensica se samo nasmiješila i rekla:
- Sada idite spavati, sutra ću vam ispričati!
subota, 02.09.2006.
PROF. ARSENIUS GAUNT
Vrata su se otvorila sama od sebe. Holly i ja smo progutale slinu i stupile u najneobičniji profesorski kabinet koji sam ikada vidijela. Zidovi su bili prekriveni astronomskin kartama i nekakvim čudnovatim mapama. Tepih se također sadržao od crteža sazviježđa i sunčevog sustava. No najčudnovatije, a i najstrašnije, u sobi bio je visoki čovijek, duge sijede brade i kose, očiju crnih poput ugljena. U njima nije bilo ni trunka dobra, ni trunka sažaljenja. Čovjek koji je stajao pred nama bio je oličenje zla.
Uhvatila sam Holly za ruku. Holly je hrabra cura, vjerojatno najhrabrija od svih nas. No ni ona se nije mogla nositi sa strašnim pogledom ovog čovijeka. Pa kada je prozborila glas joj je bio slabašan a lice bijelo poput kreča.
-Oprostite gospodine, gospođa Brown nas je poslala k ravnatelju radi nečega što mi uopče nismo učinile. Da li ste vi gospodine, ravnatelj?
-Da, ja sam taj. I moje ime je prof. Arsenius Gaunt. I tako ćete me oslovljavati!- sve je ovo izgovorio sablasnim, nimalo ugodnim šaptom.Iznenada je podigao glas:
-I ne zanima me to što ste učinile. Recite Anabelli da vam ona ima pravo odrediti kaznu, ali da najprije hitno dođe k meni. I upamtite Lovegood i Senaire, ja nikada ne zaboravljam, nikada.
*** *** ***
Nakon onoga u Gauntovom kabinetu Holly i ja smo šutke otišle do Brownice, a zatim smo bez riječi otišle u svoju kulu. U spavaonici smo obadvije briznule u plač. Dugo smo tako zagrljene plakale, a
kada smo se smirile počele smo pričati:
-Ja sam u jednom trenutku pomislila da smo gotove!-uzbuđeno je rekla Holly.
-A zašto si to pomislila?-začuo se jedan glas. Holly i ja smo preplašeno pogledale uokolo i vidijele
Annu kako stoji na vratima i znatiželjno nas gleda.
-O bok!! Kako to da nisi vani s ostalima??-upitala sam kako bi joj odvukla pažnju od onoga što je čula
maloprije.
-A kako to da vi ne odrađujete kaznu?-uzvratila mi je protupitanjem.
-Ja sam prva pitala!
-Pa što onda?!!
-Ti onda prva odgovori!
-E pa neću!
-Dobro, dobro! Dosta vas dvije!-viknula je Holly.-Hedviga i ja još nismo odradile prvu kaznu, a dobile smo još jednu!
-Šta?!
-Mda.-odgovorih ja.
-I onda smo otišle kod ravnatelja zato što je Brownica našla u našoj blizini razbijeni prozor koji nismo, za neko čudo, mi razbile.-objašnjavala joj je Holly.
-A za ravnatelj je Cruela De Vill(kak se već piše) mila tetica iz susjedstva.-nadopunila sam ju ja. I tako kad smo joj ispričale cijelu priču Anna je bila još uplašenija od nas. No prije nego što smo počele riješavati ozbiljan problem zvan Arsenius Gaunt, pobrinule smo se za još ozbiljniji problem zvan školske zadaće!!!
srijeda, 30.08.2006.
RAZMJENA UČENIKA?!
Opa! Ovo što smo danas čuli je suuuper!! Proudica nam je danas rekla da će u našu školu doći učenici na razmijeni, a oni koji hoće mogu otići na DVA TJEDNA u drugu školu!!! Naravno da su se svi htijeli prijaviti, ali učenicima prve godine to nije dizvoljeno, a ja ionako ne bih išla jer starci sad ionako nisu pri lovi. Pa ništa od toga, ali ipak je genijalno to što će oni doći u našu školu od svih škola u Francuskoj. Mislim to je i najrazumnije- škola je malo iznad mora, stalno je sunčano i toplo. A tek prekrasna pješćana plaža!!! Divota! Ali, dok ostali uživaju u tim ljepotama Holly i ja crnčimo brišući podove , jer smo, kao i obično, napravile neko sranje. Ovaj vikend je bio prekrasan, a nas dvije smo morale odraditi kaznu kod Proudice jer nismo na vrijeme predale zadaću i zbog ometanja nastave. Mislim, malo vode iz štapića u facu nije ništa strašno!!!! A za to što je stolica odletjela kroz prozor nisam kriva ja, nego Anna!!! I tako smo se nas dvije našle za tog sunčanog dana brišući podove u hodniku sa našom mrzovoljnom kućepaziteljicom, kad se neka ptica zabila u staklo i razbila ga. Stara Brownica se ustala i zarežala:
-Lovegood, Senaire, koja je od vas dvije ovo napravila?!- Holly i ja smo se pogledale. Zašto smo, pobogu, sada mi krive za to?
-Oprostite gospođo, ali ptica se zabila u staklo i slomila ga.- mirno joj je objasnila ona.
-Dobro! Kada ne želite priznati, onda obadvije odmah prošećite do ravnateljevog kabineta!!!!-bijesno nas je gledala, na rubu eksplozije.
-Ali, mi nis...-zaustila sam ali me ona prekinula:
-Ništa ali!!! Odmah da ste se nacrtale kod ravnatelja!! I ne želim čuti više nijednu, jedinu glupu ispriku!!- Holly i ja smo se samo okrenule i otišle, a njezino nas je vrištanje pratilo cijelim putem. Kad smo stigli pred ravnateljev kabinet, zadržale smo dah. Još nikad nismo vidijele ravnatelja niti smo znale tko je on. Jer ravnatelj je već dugo odsutan, a jučer navečer školom se razlegla vijest da se vratio...
NASTAVITI ĆE SE U SLJEDEĆEM POSTU
utorak, 29.08.2006.
OBRANA OD CRNE MAGIJE
Ovo je za poludit!!! Onaj starkelja iz napitaka nam je nakeljio brdo zadaće(opiši djeljovanje i pripravu jednog otrova po volji, za što se upotrebljava rod jednoroga u prahu itd.,itd.) ali napitci su još mila majka, jer je tu Prissy da nam priskoči u pomoć, ali preobrazba je jednostavno nesavladiva!!! Iako smo još na preobražavanju šibice u iglu imamo nemoguće mnogo zadaće, a meni je još žena dala dodatnu zadaću da uvježbam tu čaroliju ili mi slijedi KAZNA!!!!!!!!!!!!!!! Mislim koji je njoj??! Ali tu je hvala Bogu Obrana od crne magije, moj naaaajdraži predmet. Profa je zaista preedobra, ali i užasno stroga. Danas smo je imali i fakat je zaaaaakon. Obrana je ispala drugačija nego što sam mislila. Prvo smo počeli obrađivati crnomagijska magična bića. Iako to inače nije najzanimljivija lekcija Mortensica ju je napravila tako zanimljivom da se nitko nije pomaknuo cijeli sat, a kamoli pričao. Za zadaću smo dobili istražiti koja sve još crno magijska bića postoje i napisati njihova svojstva a ako nađemo sliku onda je precrtati!!! To se ispostavilo teže nego što smo mislile, tako da smo Holly, Prissy i ja ostale do kasno u knjižnici.
-Ovo je stvarno nemoguće!!! Što oni misle!!!-uzviknula je Holly kad je vidijela koliko je sati.
-Ajmo se prebaciti na zadaću iz napitaka, pa ćemo onda ovo drugo.-Prissy je uvijek dobro raspoložena kad su napitci u pitanju.
-Ajde, ali moraš nam pomoći!-odgovorila sam joj smatrajući da je to najbolja varijanta.
-Ok, dogovoreno.-odložile smo pera i izvadile knjige iz napitaka, a Prissy je otišla potražiti neko štivo koje bi nam moglo pomoći. Vratila se sa tri ogromne knjige-Otrovi i protuotrovi i kako ih sastaviti, Najdjelotvorniji čarobni napitci po mišljenju stručnjaka i Najbolji sastavci čarobnih napitaka u Evropi.
-Mislim da će nam ovo najbolje pomoći.-rekla je i nasmijala se.
-Ja se nadam da hoće!-pomalo skeptično je dodala Holly i bacila se na pisanje.
ponedjeljak, 28.08.2006.
NASTAVA POČINJE BITI SVE KOMPLICIRANIJA
Jooooj!!!! Satovi počinju biti sve teži, posebno ono čudo koje se zove ,,teorija čarolija,,!!! Tako da mi jedva ostaje vremena za spavanje a kamoli za pisanje dnevnika!! Hvala Bogu da smo ovaj vikend dobili slobodno da mogu nešto i napisati!!! Prije svega moram reći da sam u ovoj školi preeeeeeeesreetna!! Iako smo si stvorile par neprijatelja sve je u ostalom u redu. I preko Sima sam saznala tko je ona djevojka koja me napala, zove se Kathreen i na njegovoj je godini. Kaže da je se moram čuvati. A Holly je pak za to da je razbijemo u tisuću komadića. No to još ne dolazi u obzir!!!
četvrtak, 29.06.2006.
MOJE PISMO AMANDI
Bok Amanda!
Moram priznati da me tvoja biografija vrlo začudila. Imala si zanimljiv život do sada. Moje ime je Hedviga Lovegood i pohađam prvu godinu u maloj čarobnjačkoj školi Aeton koja se nalazi u južnoj Francuskoj.Obožavam metloboj a od bezjačkih sportova najdraži su mi skokovi u vodu. Iako nisam u školi dugo najdraži su mi predmeti skrb za magična stvorenja i čarolije, a najgori čarobni napitci zbog mnogo razloga. Imam crnu kosu do struka i zeleno-sive oči. Nisam pretjerano zgodna iako imam zanimljivo lice. Volim pisati i čitati a o odjeći i ne brinem previše.Puno pozdrava i nadam se da ćeš mi odgovoriti!! Tvoja:
Hedviga Lovegood!
MOJE PISMO JENNIFER
Bok Jennifer!
U školi sam dobila tvoje ime i adresu sa tvojim opisom i onime što voliš i nevoliš. To što sam pročitala svidijelo mi se i odlučila sam ti pisati. Ja idem u malu čarobnjaćku školu u južnoj Francuskoj koja se zove Aeton. Lijepo je to mjesto iako naravno nije kao Hogwarts. Također volim metloboj a kako sam tek prva godina nemogu ući u metlobojski tim. Uz metloboj volim bendove "Vukodlaci i vampiri" i "Abra-kadabra" i hračkomet. U njemu sam nepobijediva. Do sada mi se u školi najviše sviđaju skrb za magična stvorenja i čarolije a najgori su mi čarobni napitci, jer za to treba logike a ja je nemam puno. Inače bi to bio vrlo zanimljiv predmet. Imam stariju sestru Lorenu i starijeg brata Sima. Evo šaljem ti našu fotku(iako su tu i bratići s nama):
Nemam baš više puno toga za reći, pa bok do sljedećeg javljanja!!!!!!!!
TVOJA:
Hedviga Lovegood!!!!!!
MOJA MAČKA PATTY
GRB MOJE ŠKOLE
NASTAVA
Sljedeće jutro probudila sam se dosta rano. Jutro je bilo sunčano a nebo bez oblačka. Dosta vremena smo potrošile na to da probudimo Holly koja je izgleda bila velika spavalica. Obukle smo svoje zelene školske pelerine i s torbama krenule na doručak. Na putu u dvoranu prvi put sam pošteno pogledala svoj raspored.
-Prvi sat imamo preobrazbu! Sestra mi je rekla da je to super predmet!-rekla je Marisa.
-Neznam baš, meni se to čini teškim.-procvilila je Prissy.Ja sam samo slegnula ramenima i ušla u dvoranu.Bez riječi smo se smijestile za stol i počele doručkovati. Tada mi je prišla neka djevojka sa suprotnog stola i oduzela mi torbu.
-Ej!!-povikala sam, ali mi se ona samo nacerila i istresla mi stvari iz torbe. Uzela je moje pero za pisanje i počupala svo perje sa njega.-Što to radiš!? Daj prestani!-povikala sam ali ona mi se ponovo necerila:
-Dobro došla u Aeton!-i okrenula se i otišla. Suze su mi došle na oči, pa što sam joj je samo napravila?!
-Ova je luda!-reće Anna tiho.-Otiđi odmah do ravnatelja!
-Ne. To će je samo još više razljutiti. Tu joj se samo ja mogu suprostaviti.-to je bio moj odgovor. I zaista sam vjerovala da je to istina.
-Hajdemo rađe odavde.-pozvala nas je Holly.-Hajde idemo.
Ustale smo i krenule prema učionici za Preobrazbu. Bila je to normalna učionica kao i vjerojatno sve ostale u školi. Prissy, Holly i ja smo sijele zajedno u klupu a Anna i Marisa su sijele u klupu pored.
-Dobar dan! Dobro došli na preobrazbu. Želim odmah svima reći da ovo neće biti težak predmet za one voljne slušati i raditi.-prvo smo se okretali da vidimo od kuda dolazi taj glas. Kada smo shvatili začuo se žamor.
-Zakon!
-Vauuu!Kako dobro!
-Kada ćemo mi to naučiti?
Naša profesorica se preobrazila iz leptira u mladu ženu plave kose i pravokutnih naočala.Ona je bila animagus.
-To još ne spada u vaše poznavanje magije. Za to znanje trebati ćete sedam godina pažljivo slušati
i učiti.A zato sam ovdije ja da vas u tome vodim.-lijepo se svima nasmiješila.
-Pošto je danas naš prvi dan učiti ćrmo teoriju a od slijedećeg puta krećemo sa praksom.I za one koji neznaju ja sam profesorica Nancy Proud.
Krenula je prema ploči i napisala:
TEORIJA PREOBRAZBE
-Nadam se da svi imate udžbenike Haroldine Hopkin, Preobrazba za čas.
Mi smo potvrdili da imamo.
- I još nešto dok još nismo počeli, škole vještičarenja i čarobnjaštva su se složile da bi bilo dobro uspostaviti prijateljstvo među njihovim učenicima i tako smo dobili par učenika koji bi se htijeli
dopisivati. Iz Hogwartsa u V.Britaniji i Rosewhitea u SAD-u. Dali je tko zainteresiran?
Ja sam podigla ruku a uz mene još i Anna i Prissy.
-U redu cure evo vam imena i adrese.-predala nam je par papira sa imenima. Ja sam dobila Jennifer
Pleasent iz Hogwartsa i Amandu Harrison iz Rosewhitea.
-A sada na predavanje!-uzviknula je Proudica i počela nam objašnjavati preobrazbu kao predmet i kao magiju. Bilo je to zanimljivo predavanje iako sam ja cijelo vrijeme pisala pismo Jennifer iz Hogwartsa.
srijeda, 28.06.2006.
SPAVAONICE!!VAU!!
Nakon večere smo krenuli prema uputama u svoju kulu. Ulaz u nju je bio skriven i ti si trebao na pravo mijesto položiti ruku i prebacio si se u društvenu prostoriju. Nama je to bilo zabavno i stalno smo ulazile i izlazile, sve dok nije naišla neka profesorica i ukorila nas pa smo posramljeno ušle natrag u društvenu prostoriju. Tada smo krenule prema vrhu kule gdje je bila naša spavaonica. Kada smo ušle unutra po treći put te večeri smo zinule od divljenja. Kreveti su imali crvene pokrivače i baldahine, prozori su bili visoki i kroz njih je ulazio ugodan povjetarac. Uz svaki krevet su bili noćni ormarić i ormar za svu odjeću i pisaći stol za učenje.
-Zakon!!-povikala je Anna i iz zaleta se bacila na najbliži krevet.
-Ovaj je moj!-povikala je. Mi smo slijedile njezin primijer i sve se pobacale na krevete koje smo izabrale.
U jednom kutu su bile naše stvari koje je netko dopremio pa smo se bacile na raspremanje. Uspoređivale smo svečane pelerine i viješale postere po zidovima. Prissy i ja smo stavile postere svojih naj metlobojskih timova a ostale cure su viješale postere svojih omiljenih grupa poput: "Jedan zamah štapićem", "Čudnovate sestre" i "Vukodlaci i vampiri". Posložile smo knjige za sutrašnju nastavu i obukle pidžame. Kada smo se uvukle u svoje krevete jele smo slatkiše i zezale se do dugo u noć. Nakraju smo još samo Prissy i ja bile budne.
-I, dali se veseliš nastavi?-upitala me ona to pitanje po tko zna koji put.
-To si me već sto puta pitala i ja sam ti uvijek rekla da sam užasno znatiželjna.-odgovorila sam joj.
-Ja ću sigurno biti najgora na godini!!!-zajecala je ona.Ustala sam i zagrlila je.
-Ma nećeš.-počela sam ju tješiti, ali sljedeći dan nisam više bila tako sigurna u to.
ŠKOLA VJEŠTIČARENJA I ČAROBNJAŠTVA AETON
Čovjećuljak nam je pokazao dvorište škole i podijelio nam rasporede. Oni s kojima si smješten na tepih su ti postali cimeri. Samo što su dječaci imali pored nas sobu. Podijeljeni smo po petero deset u svaku kulu.Ja sam u sobi sa niskom djevojkom plave kose,Prisillom,Annom,Marisom i Holly.Stvarno smo postale dobra škvadra.Tada su nas uveli u veliku dvoranu. Svi smo ostali bez daha. Bilo je to nešto najveće i najljepše što smo ikad u životu vidijeli. Sve je bilo u zlatu i kristalima, svijeće su svugdije lebdijele, sićošne vile su svirale svoje instrumente a duhova je bilo posvuda. Proveli su nas kroz dvoranu da nas svi vide i onda su nas razvrstali. Svako je dospio u jednu kulu. Nas desetoro sa istog tepiha smo dospijeli za isti stol i u istu kulu. Čuli smo da ćemo zajedno slušati predavanja i da će cure biti u istoj sobi. Nas pet smo bile čudno društvo: Prissyini roditelji su bezjaci, moje smatraju izopčenim čarobnjacima zato što misle da su bezjaci u redu, Anna ima žarko crvenu kosu i mnoštvo pjega,Marisa je odeblja djevojka a Holly... Holly je normalna osim što je metamorfomagus, pa stalno mijenja oblik. Mislim, nije to baš nešto neobično u svijetu je mnogo metamorfomagusa ali ona je sada jedina u našoj školi takva. Sitni kućni vilenjaci su nam donjeli večeru i mi smo gladni nakon dugog puta navalili na klopu. Dok sam jela primijetila sam da sam za istim stolom sa Simom i Lorenom. Te večeri sam bila zaista zadovoljna.
PRVI POGLED NA ŠKOLU
Lorena i ja smo zajedno izašle iz vlaka. Još smo se smijale vicu o vještici, hipogrifu i žabi krastači koji je Lo ispričala maloprije.
-Sada ćeš morati s ostalim prvašićima ići sa na upoznavanje škole. Vidimo se poslije!!-pozdravila me i otišla u jednu praznu kočiju koja će vjerojatno ostale odvesti u školu da se smijeste. Nisam imala predođbu kakva bi škola trebala biti, ali rekli su mi da su sve čarobnjaćke škole slične. Ja sam jednom vidijela sliku Hogwartsa i tako sam sada zamišljala svoju školu. I nisam se previše prevarila: škola vještićarenja i čarobnjaštva Aeton je bila građevina od mnoštva tornjića i kula, sa prostranim dvorištem i svakojakim uzgajalištima. To je bilo sve što smo od tamo u mraku vidjeli. Tada nas je jedan niski čovijek okupio i razvrstao na leteće tepihe što su mirno stajali u zraku.
PRVI DAN ŠKOLE
Ja sam Hedviga.Znam,znam imam isto ime kao i ona sova iz Harrya Pottera. Kada je ona Rowlingova napisala knjige o njemu otkrila je skoro sve tajne našeg svijeta. Ja nisam krenula u Hogwarts jer je bio izvan moje zemlje. I tako sam ja krenula u malu čarobnjaćku školu nedaleko od mog grada. Tamo bih trebala provesti cijelu godinu. Mma me ispratila na kolodvoru a zatim se dezaparatirala natrag u našu kuću. Trebali smo putaovati cijeli dan, i zato sam nakon što sam se smijestila u jednom odijeljku krenula u mali restorančić u kojem se mogao kupiti ručak ili nešto za prigristi. Moja obitelj nikada nije bila bogata, ali smo se uvijek snalazili nekako. Imala sam brata i sestru, Sim je kretao na sedmu godinu a Lorena na četvrtu. Kada mi je pomogao sa ukrcavanjem Sim je otišao sa svojom škvadrom. Lorena, moram priznati, nema prijatelja pa je sijela za moj stol. Cijelo vrijeme smo brbljale i zabavljale se. Moje školovanje je dobro počelo, pomislila sam. O, kako sam se prevarila
